Akademski hor Collegium musicum (1971 – 2021)

Hor nekada

Tokom pedeset godina kontinuiranog postojanja i delovanja, ženski Akademski hor Collegium musicum svrstao se među najznačajnije horove u zemlji i u inostranstvu i, kao jedno od referentnih izvođačkih tela, uticao je na profilisanje ženskog horskog muziciranja i postavljao je standarde u kvalitetu interpretacije i nastupa u celini, ne samo u Srbiji već i u svim delovima sveta u kojima se pojavljivao. Tome u prilog ide i dragocen podatak da su tokom svih ovih godina domaća i inostrana kritika bile usaglašene u svrstavanju brojnih nastupa hora u najveća izvođačka dostignuća horske muzike.

‘Status’ ansambla kao reprezentativnog domaćeg izvođačkog tela sa međunarodnom reputacijom, kao i njegov osoben i karakterističan zvuk izgradila je, pre svega, Darinka Matić Marović. Međutim, značajan doprinos horu, kao asistenti dirigenta i drugi dirigenti, pružile su i Tatjana Radunović, Zorica Mitev, i posebno Biljana Radovanović, a od 1999. godine izvrstan doprinos, uporedo sa radom Darinke Matić Marović, pružila je Dragana V. Jovanović. Ona će, pored Darinke Matić Marović koja će do svoje smrti uživati počasno mesto umetničkog direktora Akademskog hora Collegium musicum, samostalno dirigovati ovim reprezentativnim domaćim izvođačkim telom od 2003. godine. Uvešće ga u jedan novi zvučni univerzum što će biti uslovljeno kako repertoarskom ‘politikom’ vođenom u pravcu istraživanja horskog zvuka i zvučanja u polju intermedijalnih projekata, tako i, posledično, specifičnim prelamanjima neposredne prošlosti i vizionarske budućnosti ovog hora.

Uspehe hora, koji su se od samog osnivanja nadalje munjevitom brzinom umnožavali i potvrđivali, nagovestio je već prvi nastup 24. maja 1971. godine u okviru festivala „Zvučne freske”. Reč je o celovečernjem koncertu posvećenom duhovnoj muzici, na kojem se, prema kritikama, Akademski hor Collegium musicum istakao ujednačenim horskim zvukom specifičnog tonskog kvaliteta, kao i preciznošću i jasnoćom u pogledu dinamike, artikulacije i dikcije. Publici se, tom prilikom, kao solista predstavila Vera Milčić, a na programu su bila dela Dostojno K. Stankovića, Zastupnice P. Česnokova (P. Chesnokov), Sedmi glas Osmoglasnika, Alt heruvic A. Pana (A. Pann), Svjete tihi A. Nikolovskog, Da Ispravitsja S. St. Mokranjca, Vospojte M. Tajčevića, Ninje sili nepoznatog autora, Jektenija – Slava blagoslovi – Aliluja, Heruvika – nedeljna i Pričasno S. St. Mokranjca, I ta heruvim iz Oktoiha i znameni raspjev – Blažen muž. Prema mišljenju prof. Vojislava Ilića (na čiju inicijativu je hor prvobitno osnovan) upravo zahvaljujući visokom izvođačkom nivou pokazanom prilikom prvog nastupa, hor je dobio poziv za učešće na svetskom takmičenju horske polifone muzike u Arecu u Italiji na kojem je osvojio prve nagrade.

Dakle, već nakon prvih uspeha „bilo je jasno da će ansambl postati nezaobilazan učesnik najrazličitijih umetničkih događaja, miljenik publike i medija, ali i jedan od prepoznatljivih simbola jugoslovenske kulture.” Izuzetne interpretacije, kao i profesionalni pristup koji je Akademski hor Collegium musicum negovao od prvog dana, inspirisali su brojne jugoslovenske autore da stvaraju kompozicije za ovaj ženski horski ansambl. Među kompozitorima koji su pisali i posvetili svoja dela Akademskom horu Collegium musicum nalaze se: Vojislav Ilić, Mihailo Vukdragović, Toma Prošev, Borislav Tamindžić, Vlastimir Nikolovski, Borivoje Popović, Dragutin Gostuški, Radomir Petrović, Žarko Mirković, Konstantin Babić, Dejan Despić, Rajko Maksimović, Aleksandar Vujić, Svetislav Božić, Milan Mihajlović, Srđan Hofman, Zoran Erić, Dimitrije Golemović, Isidora Žebeljan, Svetlana Savić, Ivan Brkljačić, Tatjana Milošević, Dragana S. Jovanović, Branka Popović, Draško Adžić, Nina Perović i drugi, a neka od njih postala su deo standardnog repertoara hora i pevana su tokom svih pedeset godina. U tom kontekstu, značajno je pomenuti da za pola veka svog trajanja, Akademski hor Collegium musicum broji preko dve stotine premijerno izvedenih kompozicija, a samo u okviru Beogradskih muzičkih svečanosti (BEMUS), jednog od najeminentnijih međunarodnih festivala u Srbiji, realizovao je preko osamdeset premijernih izvođenja. Muzikolog Tijana Popović Mlađenović ističe da „nijedan drugi horski ansambl nije na svom programu imao tako veliki broj domaćih kompozicija i nijedan ih nije tako često i uspešno izvodio u inostranstvu”, predstavljajući i promovišući, ne samo srpsku tradicionalnu i umetničku muziku, nego i nacionalnu umetnost i kulturu uopšte.

Ansambl je učestvovao u realizaciji brojnih vokalnih i vokalno-instrumentalnih dela, kao i višemedijskih projekata, sarađujući sa brojnim dirigentima, solistima, te horovima i orkestrima. Među dirigentima svetskog renomea, sa kojima je hor sarađivao, ističu se: Zubin Mehta (Zubin Mehta), Emil Tabakov (Emil Tabakov), En Šao (En Shao), Frančesko La Vekija (Francesco la Vecchia), Grigorij Krasko (Grigory Krasko), Mihail Jurovski (Mikhail Jurowski), Gustav Kun (Gustav Kuhn), Čarls Ansbaher (Charles Ansbacher), a treba pomenuti i Uroša Lajovica (Uroš Lajovic), Bojana Suđića, Sašu Britvića, Dejana Savića i Mladena Jagušta. Solisti koji su se istakli kao dugogodišnji saradnici i gotovo stalni pratioci ansambla na nastupima u zemlji i inostranstvu su: soprani Svetlana Bojčević Cicović i Snežana Savičić, mecosoprani Vera Milčić i Aleksandra Ivanović, tenor Radivoje Simić, bariton Vladimir Andrić, basovi Aleksandar Manevski i Vukašin Savić; pored njih, sa horom su nastupali i soprani Dunja Simić i Višnja Pavlović Drakulić, mecosoprani Iva Mrvoš i Aleksandra Ivanović, tenor Dimitrije Golemović, bariton Predrag Milanović, basovi Nenad Jakovljević, Vlado Mikić i Darko Manić, kao i inostrani vokalni solisti: soprani Katerina Beranova (Katerina Beranova), Božena Harasimovič-Has (Bożena Harasimowicz-Haas) i Tatjana Monogarova (Tatiana Monogarova), mecosopran Gizela Tajsen (Gisela Theisen), tenor Hoze Montero (José Montero), bariton Mark Alijapulos (Mark Aliapoulios) i mnogi drugi. Zvuk hora svojim instrumentima obogatili su mnogi solisti, među kojima su flautista Ljubiša Jovanović, harfistkinje Milica Barić, Ljiljana Nestorovska i Milena Stanišić, pijanistkinje Neda Hofman, Slađana Gajić, Milena Gligić, violinista Jovan Kolundžija, violončelista Srđan Sretenović, frulaš Bora Dugić.

Takođe, treba spomenuti da je hor tokom kontinuiranog dugogodišnjeg delovanja ostvario brojne nacionalne i internacionalne saradnje sa ansamblima poput: Simfonijskog orkestra i Mešovitog hora Bugarskog nacionalnog radija, engleskog Omladinskog orkestra, Simfonijskog orkestra i Gradskog hora Normalisti iz Puble u Meksiku, Niškog simfonijskog orkestra, Hora Srpske osnovne škole i gimnazije u Budimpešti, ali pre svega sa horovima Obilić, AKUD Branko Krsmanović, Mešovitim horom i Simfonijskim orkestrom RTS-a, Beogradskom filharmonijom, Beogradskim gudačkim orkestrom Dušan Skovran, Umetničkim ansamblom Ministarstva odbrane „Stanislav Binički”, Gudačima Svetog Đorđa, Ansamblom za Novu muziku „Gradilište” i mnogim drugima.

O izuzetno bogatoj karijeri ansambla svedoči više od 3000 nastupa u najprestižnijim koncertnim dvoranama, solističkih ili u okviru različitih kulturno-umetničkih i društveno odgovornih manifestacija u zemlji i regionu, praćenih brojnim zahvalnicama i prestižnim priznanjima. Na osnovu arhivske građe Akademskog hora Collegium musicum zaključuje se da je ansambl učestvovao na preko osamdeset festivala, odnosno, na gotovo svim (ako ne i svim!) najprestižnijim domaćim i inostranim takmičenjima, kako u zemljama bivše Jugoslavije, tako i širom sveta – u Evropi, Severnoj i Južnoj Americi i Aziji, osvajajući gotovo uvek prve nagrade. Iz tog razloga pružanje sistematizovanog pregleda svih koncertnih aktivnosti hora tokom pedeset godina postojanja veoma je značajno, budući da se upravo u tim redovima nalaze ‘argumenti’ za posmatranje ansambla kao „simbola jugoslovenske kulture”, agenta u „formiranju novije tradicije ženskog horskog pevaštva u Srbiji”, najkvalitetnijeg izvođačkog tela Jugoslavije, a potom i Srbije, ansambla koji je i dalje zaslužan za kreiranje, pozicioniranje, te promovisanje nacionalnog kulturnog identiteta u svetskim razmerama.